Inteligencija
Inteligencija predstavlja sposobnost snalaženja i prilagodjavanja novonastaloj situaciji.
Ima različitih definicija inteligencije, ali u suštini ona predstavlja odredjen potencijal,
ali ne i potpuno razvijenu sposobnost. Inteligencija ne garantuje uspeh i bogatstvo u životu.
Ima dosta primera gde najinteligentniji ljudi rade neke jednostavne poslove i uopšte nisu bogati.
Inteligenciju je moguće izmeriti, mada ne baš potpuno tačno, savršeno i u potpunosti.
Za merenje inteligencije se koriste testovi inteligencije i na osnovu uradjenih testova izračunava
se koeficjent inteligencije.
U utvrdjivanju inteligencije kao složene psihičke funkcije uzimaju se u obzir opšta sposobnost ličnosti (G-faktor ili generalni faktor) i mnoge posebne sposobnosti (S-faktori ili specifični faktori). Inteligencija se ne određuje samo na osnovu izrazite karakteristike jedne određene sposobnosti, ako druge opšte sposobnosti nisu prisutne. Tada se obično govori o prosečnoj inteligenciji sa posebnom nadarenošću za neku određenu sposobnost. U ovakvim slučajevima se nerjetko sreće nešto niža inteligencija, nego što bi se možda čak očekivalo. Ovakvo razmatranje podelom na glavni i na specifične faktore koji određuju inteligentnost osobe nailazi na kritike autora koji se zalažu za multifaktorijalnu teoriju inteligencije, koja u obzir uzima sve relevantne sposobnosti. Za procese inteligencije potrebno je funkcionisanje i drugih psihičkih funkcija, kao što su svest, opažanje, mišljenje, pamćenje, koje su neophodne za normalno odvijanje procesa inteligencije. Po teoriji o nasljeđu razmatra se genetska uslovljenost u razvoju inteligencije. Pritom se navodi veliki značaj činilaca sredine koji aktiviraju genetsko nasljeđe i potom razvijaju inteligenciju do stepena određenog u genetskom kodu jedinke. Do ovih shvatanja došlo se dugogodišnjim proučavanjem razvoja inteligencije kod blizanaca koji su živjeli u različitim sredinama zajedno ili odvojeno. Vreme u kojem se razvija inteligencija je predmet rasprave i neslaganja među mnogim istraživačima. Dok jedni tvrde da se inteligencija razvija do 15-16 godine, drugi smatraju da se procesi razvoja privode kraju oko 24-25 godine života. Ima autora koji su stanovišta da se inteligencija, a naročito kod pojedinih osoba, razvija čak i poslje 50. godine života.
U zavisnosti od vrednosti IQ, inteligencija može biti:
Genijalnost (IQ je viši od 140)
Superiorna inteligencija (IQ je izmedu 120 - 140)
Nadprosečna ineteligencija (IQ je izmedju 111-120)
Prosečna inteligencija (IQ je izmedju 90-110)
Ispod proseka (IQ je izmedju 70-89)
Prisustvo poremećaja inteligencije sa vrednostima IQ manjim od 70 od rodjenja, ili ako su ti poremećaji
nastali tokom razvoja inteligencije, pokazuje da se radi u mentalnoj zaostalosti.
Naslovna